OSVRT NA RADOVE
Izraz „primijenjena umjetnost upotrijebili su historičari i kritičari umjetnosti da odvoje tkanje,izradu vitraža,zlatarstvo i iluminisanje rukopisa od glavnih likovnih područja,arhitekture,sklupture i slikarstva.U nekim od ovih ,takozvanih malih umjetnosti,kao što su, na primjer izrada vitraža, ostvarenja u periodu gotičke umjetnosti nikad više neće biti dostignuta.Izvanredan napredak u razvoju umjetnosti vitraža,dugujemo njihovoj širokoj primjeni na prozorima velikih gotičkih katedrala,na kojima su gotovo stvarali iluziju iščezavanja zidova u nešto nestvarno i neopipljivo.Vitraž se ostvarivao pomoću malih ploča obojenog stakla koje su međusobno povezane olovnim trakama,čime se oblikovala konturna linija,a ukupna kompozicija realizovana dvodimenzionalno.
U savremenoj likovnoj umjetnosti odavno je prisutna svijest o normi slike.I Amna Sofić linearnu perspektivu zamjenjuje vlastitom,zbog čega je na njenim kreacijama plastičnost nedovoljno određena ili potpuno izgubljena.Ona ima potrebu da konturnom linijom stvara ritam ,a lazurnom bojom za staklo svjetlosne efekte.Ritam zlatne linije i ekspresija osnovnoh boja (crvena,plava i žuta) prizivaju u sjećanje gotičku čaroliju vitraža i zlatorez tradicionalnog djevojačkog ruha iz bosanske sehare.Naizmjeničnim ritmom stvara privid kretanja,dok u okvirenim plohama raspoređuje kolorističke vrijednosti boja,koje se presijavaju kao drago kamenje stvarajući specifičnu atmosferičnost.Ona ima spososbnost koju sebi pripisuje da stvarima nameće drugačije značenje i da kreativnim radom ističe i obogaćuje život.Kreacija prostora kao ljudske dimenzije života,koju određuje sam život potvrđuje da je primijenjana umjetnost u kulturno-historijskom konteksu duhovnog života naših naroda zauzimala značajno mjesto.
Na bogatoj tradiciji tkanja,keranja i veza uglednih zeničkih porodica:Pašalić,Ekinović,Šestić Islambegović,Salčinović ,Kulenović,
Mutapčić,Serdarević… i Amna svojim kreativnim aktivnostima nastavlja tu tradiciju.Novim tehnikama slikanja na staklu istrajava u radu,svjesna da kreacija mora doći izravno iz srca,s neotuđivom radošću,izvančulnom ili ako hoćete svečulnom,koju prevodioci zovu blaženstvom.Amna Sofić to blaženstvo doživljava prirodno i nepretenciozno,jer svoje kreacije ne doživljava kao likovna ostvarenja u svjetlu svog autorskog potvrđivanja,nego kao razonodu,zadovoljstvo i radost kreativnog činjenja.
Muhamed Bajramović
akademski slikar
Komentariši